Medicina

Bitna razlika naspram prvog zlatnog doba je da termokamera današnjim eksperimentalnim radovima prestaje biti samo jednodimenzionalna metoda oslikavanja temperature ljudske kože, već kombinacijom višesmjernog vektorskog snimanja, dinamičke termografije i složene računalne obrade, uspjeva slojevno locirati procese u tkivu. Razvija se i metodologija koja kombinira mjerenje otpora tkiva i termografsko snimanje za dijagnostiku tumorskih bolesti dojke. Termografija je također zahvalna metoda u ispitivanju odnosa živog tkiva i nežive tvari, što nalazi svoju upotrebu kod umjetnih usadaka. Danas nema sigurne i standardizirane metode za dijagnostiku vitalnosti plastično rekonstruktivnih režnjeva. Koristi se fotopletizmografija zelenog svijetla (mjeri se spektar isijavanja hemoglobina eritrocita), laser Doppler mjerenje protoka kroz krvne žile, puls oksimetrija, PH metrija i termografija. Sve su metode neetablirane, i praktički najupotrebljavanija je iskustvena metoda: inspekcijom, dakle gledanjem.

Termografija u eksperimentalnoj medicini izvrsna je metoda procjene i kvantificiranja razlučivosti živog naspram neživog tkiva, ishemijskih promjena, utjecaja implantanta i vanjskih energetskih umjetnih izvora na promijene temperature tkiva, te procjene utjecaja toplinskih i laserskih kirurških instrumenata na tkivo.